* * *

velike lokve modrog i zelenog akvarela.
čitam Hamidov dnevnik. rugali su mu se jer je bio prilično debeli atom
mislila sam, kada dotaknem državnu među, nešto će se dogoditi. ali ne događa se ama baš ništa. galebovi, Cigani i zahrđale mikrovalne peći već toliko puta su promijenili mjesta da izgleda kao da se više uopće ne miču. tako, dakle, stvari stoje vani. to sam i slutila, beloved! čemu se vraćati gdje me nikada nije bilo.